Plav

Plav

Plav

Plav

srijeda, 10. ožujka 2010.


Lanjska pjesma

Mirišu silno bijeli cvjetovi
i pada sitna kiša proljetna
ja kisnem sam.

O niko ne zna kako je
teško hoditi i sam i bolestan,
bez igdje ikog svoga,
u zlatno proljeće.

U srcu mome nema ljubavi
u srcu mom su tavni spomeni,
davni i mučni.

Silno mirišu bijeli cvjetovi.
Kisnem.Bez mira,bez ljubavi.
Sam i žalostan.
I. Andrić




nedjelja, 7. ožujka 2010.



Sad si moja

Sad si moja,u mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti, jedina,snivaš u meni poput jantara.

Niko drugi,ljubavi moja ,neće spavati u mojim snovima.
Pođi,pođimo zajedno,preko voda vremena,
Niko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce ni mjesec-samo ti, moja zimzelena.

Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova
nježne pjesme padaju i nestaju kao kapi,
sklopila si svoje oči,poput siva krila dva,

Dok ja plutam vodom koja teče, koja me odnosi:
A u svojoj sudbi vrti se noć,zemlja,vjetar-
Ja sam bez tebe, sam,samo tvoj san.
Pablo Neruda

petak, 5. ožujka 2010.

Hajd- u carstvu ljubavnome

Hajd' u carstvu ljubavnome
ti carica moja budi.
Prijesto sam ti sagradio
usred srca, usred grudi.
Ja ću tvoje ropče biti
dvoriću te dok me traje
i slaviću svojom pjesmom
tvoje krase, tvoje baje..
Pjesma moja nosiće te
iznad zemlje i oblaka
skovaću ti alem krunu
od sunčanih čistih zraka.
I oviću tijelo tvoje
grimiz-plaštom duge šarne
a od zvijezda nanizati
po tvom grlu grivne čarne.
Hajd' u carstvu ljubavnome
ti carica moja budi!
Pjesnik ti je prijesto digo'
usred srca, usred grudi.
Musa Ćazim Ćatić

srijeda, 3. ožujka 2010.



Ja sam joj pričao

Ja sam joj pričao uporno,dugo
da sve je gotovo, da nema više
i da nismo jedno za drugo
Prvi put iskreno, bez trunke laži
ja poluglasno, što mogu tiše
istinu rekoh, da je ne volim
da kraj nje nisam srećan više
Rekla je, sve je u redu
rekla je, zagrli me jače
rekla je, nije mi ništa
i tek je onda počela da plače
Rekla je, nemoj da brineš
rekla je da nije važno
rekla je, brzo će proći
samo me zagrli snažno
A ja sam ćuteći grizao usne
dok bivši snovi po sobi lete
i nisam znao šta da joj kažem
sav bespomoćan ko malo dete
Rekla je, sve je u redu
rekla je, zagrli me jače
rekla je, nije mi ništa
i tek je onda počela da plače
Čorba

utorak, 2. ožujka 2010.


Ko sam, šta sam
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživjeh uz ostali svjet.
I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.
"Draga moja", "mila", "znaj, doveka"
- duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.
Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.
Ali uvek,tražeć' srodnu sebi
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.
Ko sam?Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.
JESENJIN

Ti se ne boj više
Ti se ne boj više ni žege ni znoja
Niti razbjesnele vejavice zimi –
Zemaljska si posla posvršav’o svoja
I otiš’o kući kad zaradu primi.
I sva mladež zlatna u neki će mah
K’o i dimničari dospeti u prah.
Ti se ne boj više silničke objesti –
Ne može ti ništa ni tiranska vlast –
Ne brini se šta ćeš obući i jesti –
Tebi su sad isti i trska i hrast.
Svi učeni i moćni u neki će mah
Krenuti za tobom i dosjpet’ u prah.
Ti se ne boj više munjinoga bljeska,
Nit’ izdaje, laži, niti ljute psovke;
Ti se ne boj više ni gromovog treska;
Sve je za te prošlo – i smjeh i jadikovke.
Sve ljubavi mlade u neki će mah
Krenuti za tobom i dospet’ u prah.
Šekspir

ponedjeljak, 1. ožujka 2010.

Ne volim te zato jer te volim
Ne volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja stižem
i do čekanja kada te ne čekam,
srce mi prolazi od zime do plamena
Volim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeći te molim
i mjera moje ljubavi skitničke
jeste da te ne vidim i volim kao slijepac.
Možda će izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka, cijelo moje srce
i ukrasti mi ključ spokojstva.
U ovoj priči umirem samo ja
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,j
er te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.
P.Neruda

subota, 27. veljače 2010.

JA SAM dušo...
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme - moja čeda -
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.
Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete; -
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!
S.S.K.
Poludjela Ptica
Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, što je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.
Dobriša Cesarić

petak, 19. veljače 2010.


Bezimena

Izgubljen u tami sutona
Dok vali šume sa kricima bola,
Ja slušam odjek proteklih vjekova
I pružam ruke svjetlosti beskraja.
Vrisak aveti izgubljene davno
U noći plahoj sumorne jeseni.
Zaledi jecaj iz srca oteti
I tjelo svenu onako u trenu.
I opet zuri tragovima davnim
Ta bića što se iz daleka čuju
Zovu ga glasom što jezivo šumi,
Urliknu muklo i nesta u vjetar.

S.Šabović

subota, 13. veljače 2010.


Između dva krika

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Mozda bih ti više mogao reći.
Da sam svjetlo što se gnjezdi
U očima tvojim.
Jer da sam i jelen,i jesen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih.
Enes Kišević

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj,
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode,
I ti se kao smješiš,
I ništa te kao ne boli!!
Enes Kišević
Brzo se sakrij u mene

Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
Da ne znam tko sam ja,
Da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
I vidi da nas nema.
Enes Kišević


O, nikad više, nikad moja ruka
stisnuti neće tvoju ruku bjelu,
Ko' tužni odjek tajanstvenog zvuka
kidaće jadi moju dušu cjelu ...
Ko' sjetna tica, što u krugu tajnu
ledenih žica zarobljena stoji,
snivaću i ja o blaženstvu davnu
o slatkom raju poljubaca tvoji'...
Ja sam ko' stablo, kome vjetar hudi
raznese lisće u daleke strane,
ko vječni sužanj, koji zalud žudi
osmejak mili one zore rane ....
Po tavnoj noći, kad svestenim mirom
preljeće sanak, nečujno i blago,
besvjesno lutam na grudima s lirom
i zvjezdama šapćem tvoje ime drago ....
Ja suzama kvasim tvoji sliku bajnu
i gledam osmjeh što s usana ljeće,
al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu
nikada mi tebe darovati neće ...
Oh, nikad više, nikad moja ruka
stisnuti neće tvoju ruku b'jelu,
ko' tužni odjek tajanstvenog zvuka
kidaće boli moju dušu cjelu ...
Aleksa Šantić

petak, 12. veljače 2010.



Jednom kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom kad oko svojih usana
nađes tuđi osmijeh , mila,
znam,biće ti teško
a mene neće biti
da ti u tom času
štogod kažem.
Biće jedno veče,
jedna kiša i ti
koju sam divno
umio da lažem.
Vito Nikolić


Snegovi, snegovi po svemu
Mirno moje srce spava
Sad mrtva ruka zaborava
blago je pala po njemu
Bilo je tužnog svega
ispod svoda neba plava
Mirno moje srce spava
Ne budite sada njega
I radost i bol je prošao
I laž i ljubav prava
Mirno moje srce spava
San je tihim korakom došao
Ni za čim nemam žeđi ni gladi
U grudima mi sad san otkucava
Mirno moje srce spava
UBIJENI JELEN MLADI
D.Maksimović
Liši me vida:
gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomi mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni,
sam moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam ,
na krvi svojoj ja ću te poneti.
R.M.Rilke
Zeljko Krznarić

Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ .
Kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svijetu,
a sve mi tvoje u očima živi,
tvoja soba ,usne premazane medom,
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti.
Kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na tisuću komada,
da me netko shvati.
Kome tvoje ruke da opišem,
kad nisam s tobom,
a s tobom dišem...

srijeda, 30. rujna 2009.

Smej se i kada si tužan,
jer nikad ne znaš ko će se
zaljubiti u tvoj osmjeh
Čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo
jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi...

utorak, 29. rujna 2009.

Nemoj nikad zalivati svoju tugu suzama,
jer sve što se zaliva raste jos više...
NIKAD NEMOJ POČINJATI LJUBAV SA ONIM KOGA NE SMIJEŠ DA VOLIŠ,NIKAD NE GLEDAJ ONOG KO TE NE ZASLUŽUJE I UVIJEK UZVRATI LJUBAV ONOME KO TI JE DAJE!
Uvijek ljubi srce koje te povrijedi,
ali nikad nemoj povrijediti srce koje te ljubi!!!!
BLAGO TOME KO SUZA IMA
U NJEGA SRCE UMRLO NIJE


a ne iz nogu da bude gažena, niti iz glave da bude nadmoćna.
Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude
zastićena,i blizu srca da bude voljena....




utorak, 24. ožujka 2009.


TREBA IMATI APETIT SIROMAHA
DA BI SE UŽIVALO
U BOGATSTVU BOGATAŠA


LJUDI VOLE RAZGOVORE O PADU I PONIŽENJU
ONIH KOJI SE SUVIŠE VISOKO UZDIGNU I POLETE

ponedjeljak, 23. ožujka 2009.

MANE BOGATAŠA RIJETKO KO ZAPAŽA,

VRLINE SIROMAHA RIJETKO KO VIDI
BOLEST JE SIROTINJSKA SUDBINA,
ALI I BOGATAŠKA KAZNA


KO SE OPREDIJELI ZA LAŽ-MORA DA IMA DOBRO PAMĆENJE
ČOVJEK JE GOSPODAR ONIH RIJEČI KOJE
NIJE IZGOVORIO, ALI JE ROB ONIH RIJEČI
KOJE SU MU IZMAKLE
ČUDNO JE KAKO JE MALO POTREBNO
DA BUDEMO SREĆNI

I JOŠ ČUDNIJE KAKO NAM ČESTO
BAŠ TO MALO NEDOSTAJE (Andrić)

srijeda, 11. ožujka 2009.

Nije misao koplje da joj sagledaš metu,
a ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš